knjigozemska

Sportski predmet

Kosa mi ne otpada od pesimizma, ali,
siguran sam,
geni i podneblje imaju u tome
neku ulogu. odlučio sam da ću
barem oćelaviti u svijetu. pritom svijet
vidim kao njihanje prostora. od božjih udova
nastali su Indijci. od mojih vlasi
postaje kasta igrača curlinga. želio bih da curling
bude novi svjetski poredak. da sve ovisi
o glatkoći leda i težini kamena i, naravno,
o vještini. kad se prislonim uhom uz zid
ne čujem ništa. kad isto učinim s tračnicama
čini mi se da vlak dolazi.
ne podnosim nogomet. prostor u ljuljački
i vlak koji stiže kažu mi
da je slušati nemoguće. tjeme je previše hladno
za novo pročelje. u Berlinu smo ostavili
nekoliko turnira u boci piva. u kobasici smo
našli nečiji tuđi curling. čitavu umrlu ligu
smo gledali u Poljskoj. u točki zaborava
povijest počinje teći unatrag. volio bih da netko
brzo zaboravi moju kosu. Ciklon B je odličan
lijek protiv depresije. i Coca Cola, za slučaj
da je crvena crvena krvi.
možda se jednom raspuknem od pesimizma.
ali to nema nikakve veze
s mojom kosom. kriva je klima u kojoj
ne štima klizanje. u kojoj nikad
nećeš razgovarati s Bogom. a o tome sve ovisi. o
širini pruge, glatkoći leda
i težini kamena. vještina dođe sama.

Univerzalna pjesma koja slučajno počinje državnom službom

Budite dobri, poštari.
ako se jednom negdje daleko srušim
trebat ću vašu pomoć.
sve što sam mogao zaboraviti sada je zaboravilo mene.

imajte obzira.
ako vas nekad tako zatrebam svejedno ćete biti u prednosti.
obaveza ljepote prestaje s disanjem. na kraju,
nikom ne vjerujem i to me ponekad kazni.

siguran sam da vas nisam precijenio. nešto ćete za sebe
u tome sigurno pronaći. toliko je odgovora
a tako malo uspjelih pitanja, na primjer: čega se bojati?

promjena je zadana svemu, tako i sjećanju
jezik je grobnica. strah od nas učini mješinu koja se raspe
u kišu drhtavih mangolija, odredi konačni opseg želje.

povijest je slika. prostor uokviren obećanjima.
istina je da često previše govorim, ali je nemoguće
govoriti bez ostatka. povrh svega, suviše poštujem tijelo.

inače se ne događa ništa. biljke za našim leđima
uništavaju tragove. oslobođeni zrak je prijevara, svaka biljka je
zapravo klopka. uhvati te u šake i onda ispuše.

kažem ti, godišnja doba se izmjenjuju
tjedni se izmjenjuju, u svemu postoji ritam,
ali što se zapravo mijenja?
u kojem stanju ću vas trebati, poštari, i u kojoj ću mjeri
ja još uvijek biti jedan, a vi mnogi?

sada je mnogo pitanja, previše, sve se komplicira.
ako padnem podignite ono što ostane. ako ustanem
postoji li mogućnost da je to drugi silazak? akoe ne,
kako to objasniti bolesnima?

izabrati privremenu glad, izabrati dosadu. svi ukrug,
polako, jedni druge jedemo. i bog i svinja i čovjek.
vaša dobrota je privremena, pa neka dođe u pravo vrijeme.
odgovornost je kategorija napada. sve što sam zaboravio se vraća.

svi smo radosni svežderi, pa i dok ničemu, baš više ničemu,
ne vjerujemo.